Biti. Smeti. Umeti. Živeti

Prvi učitelj mi je rekao “BUDI”. 

Nauči da budeš i kada nije savršeno. Nauči da bivaš u vodama u kojima ne umeš da plivaš.Nauči da voliš.Da, to posebno. Nauči da voliš ljudska bića koja nisu savršene stvari. Nauči da vidiš ljudske suze, ljutnje, hirove.Probaj da ih vidiš jer tek kada ih vidiš možda uspeš i da zavoliš. 

 

Dugo je to trajalo.Predugo. 

Na porođaj sam 10.decembra otišla sa fasciklom prepunom uredno složenih papira.Mislila sam da je živi život u mene još jedan ispit koji ću na vreme spremiti ako budem uredna i vredna. 

 

Ništa nije bilo kao što sam zamislila.Ni naš prvi susret,ni meseci koji su usledili nakon njega. To “ništa” sve vreme me je teralo da “budem”. Učilo me je prihvatanju nesavršenog, spontanog,emocijom satkanog života.Teralo je vojnika i štrebera u meni da klekne na kolena.Teralo me je na predaju i govorilo “budi”.

 

Drugi učitelj mi je rekao “USUDI SE”.Usudi se da menjaš.Usudi se da probaš.Usudi se da dišeš kako želiš a ne kako smeš.Bilo je proleće, 4.maj, kada je stigao i obećao da sve SME.Obećao je da sme da se proba,da sme da se greši,da sme da se smeje i plače.Ubedio me je da umem i smem da se porodim, živim i umrem.Da smem da probam i pogrešim.Da je dozvoljeno probati i odustati.Da je odustati isto što i pobediti.Od vojnika je napravio uličnog svirca.Muzika se čula u svim ćoškovima života jer je život oživeo na svakom koraku puta.Obećao je, tako je i bilo, da će sve živeti onda kada život bude SMEO.Tako je bilo.

 

Treći učitelj sam bila ja.Ja sam bila najmlađa i došla sam poslednja sebi na nauk.Rekla sam sebi “UMEŠ”.Sada umeš.Najviše smeš onda kada misliš da ne umeš.SMEŠ jer moraš.Zbog toga što sam se usudila da smem,desili su mi se ŽIVOTI koje nisam ni sanjala i tada sam zapravo shvatila koliko sam sve vreme UMELA. 

 

To sve se desilo onda kada sam nakon dugih godina učenja,stajala okružena zelenim zidovima bolničke sobe pre tri dana držeći za ruku ženu koja je rekla da odlazi.U tom momentu videla sam sam sebe kako pevam i radujem se njenom životu poštujući odlazak.Videla sam sebe kako bivam, kako smem i umem.Videla sam sebe kako živim i znala sam da taj živeći život dugujem onima kojima sam život dala a koji su zapravo mene oživeli.

Za vas piše @mama_zasto
Za više sličnih tekstova posetite naš BLOG